Urtikarija dijagnoza i liječenje
Urtikarija, u narodu poznata i kao koprivnjača, je heterogena skupina bolesti kojoj je zajedničko stvaranje urtikarijalnih lezija na koži (urtike), a koje mogu biti povezane i s nastankom angioedema. Tokom života oko 20% ljudi razvije akutnu urtikariju, dok je hronična urtikarija rjeđa i javlja se do 3% ljudi.
Patofiziologija i uzroci nastanka urtikarije
Središnju ulogu u nastanku urtikarije imaju stanice imunosnog sustava pod nazivom mastociti. Njihovom aktivacijom dolazi do oslobađanja brojnih proupalnih čimbenika poput histamina, interleukina i citokina, čijim djelovanjem nastaje vazodilatacija (širenje krvnih žila), povećanje vaskularne propusnosti, podražaj živčanih okončina u koži, te posljedičnog nastanka urtika, edema i svrbeža.
Danas su razjašnjeni određeni faktori koji dovode do nastanka urtikarije. Tako je poznato da kod kronične spontane urtikarije u podlozi mogu biti autoreaktivnost (tj. autoimuna upala), intolerancija na određenu hranu (pseudoalergeni) ili na lijekove te infektivne bolesti. Hronična inducirana urtikarija nastaje uslijed djelovanja specifičnih provocirajućih čimbenika, a u dječjoj dobi provocirajući čimbenici su vrlo često virusne infekcije te određene vrste hrane.
Klinička slika
Klinička slika urtikarije obilježena je iznenadnom pojavom urtika, angioedema ili oboje. Urtika se sastoji od 3 tipična znaka:
- Središnji otok okružen crvenilom kože
- Pridruženi svrbež, a ponekad i osjećaj pečenja
- Prolazni tok, povlačenje obično unutar 1-24 sata
Klinička obilježja angioedema su:
- Iznenadni nastanak izraženog eritematoznog ili edema boje kože u dermisu ili subkutisu koji često zahvaća sluznice
- Često više izražena bolnost nego svrbež
- Sporiji nestanak edema koji može trajati do 72 sata
Pristup liječenju urtikarije
Prva linija u liječenju urtikarije su moderni antihistaminici druge generacije u propisanoj dozi, dok se striktna dijeta ne preporučuje.Ciljevi liječenja bolesnika s urtikarijom su uklanjanje provocirajućeg čimbenika ili uzrok, blokiranje aktivacije mastocita i oslobađenja proupalnih citokina te indukcija tolerancije. Osnova farmakološkog liječenja urtikarije su moderni antihistaminici druge generacije: to su prvenstveno cetirizin, desloratidin, fexofenadin, levocetirizin, bilastin i loratadin.Akutna urtikarija s angioedemom predstavlja stanje opasno po život bolesnika, zbog opasnosti od zatvaranja disajnih nih puteva. Bolesnika je potrebno zbrinuti u zdravstvenoj ustanovi, pod nadzorom liječnika, te provesti liječenje sukladno algoritmu za zbrinjavanje takvih bolesnika. Prva linija u liječenju urtikarije su već spomenuti moderni antihistaminici druge generacije u propisanoj dozi. Lijekovi se uzimaju kontinuirano (svakodnevno), a kod nekih oblika inducirane urtikarije anihistminik se može uzeti prema potrebi 2 sata prije očekivanog izlaganja (primjerice hladnoći ili vježbanju).
Ukoliko ne dođe do poboljšanja, u drugoj liniji se preporuča povišenje do četverostruke doze antihistaminika druge generacije. Kod bolesnika kod kojih ne postignemo zadovoljavajući učinak prethodnom linijom, preporuča se u trećoj liniji liječenja dodati omalizumab ili ciklosporin A. U akutnoj egzacerbaciji urtikarije moguće je kratkotrajno (3-10 dana) dodati kortikosteroide sustavno.
Generalno se danas ne preporučuje striktna dijeta kod bolesnika s urtikarijom, budući se zna da je IgE-posredovana alergija na hranu ekstremno rijetka. U manjeg broja bolesnika s dokazanom preosjetljivosti na hranu, konzervanse ili aditive, isključenje potvrđenog alergena dovodi do nestanka simptoma unutar manje od 24 sata, a dijeta se provodi 3-6 mjeseci. U bolesnika s hroničnom urtikarijom i svakodnevnim izbijanjem urtika ima smisla pokušati s dijetom bez pseudoalergena i s niskim udjelom histamina. Provodi se tokom 2-3 sedmice i učinkovita je u oko trećine bolesnika.